ZAMRZNUTA SEKUNDA NESTAJUĆIH KULTURA

Piše: Desanka Šćekić

Giovanna Aryafara, fotograf iz Sidneja posljednjih par godina privlači pažnju na međunarodnim festivalima svojom originalnom kompozicijom. Izlagala je u Australiji i Brazilu, na Baliju i Tajlandu; u Nju Jorku, na “Africa Photo Festival 2018” i na festivalu “Atlas of humanity”, u Parizu i u Italiji, 2019. godine. U 2020. godini, dobija priznanje prve nagrade, u fotografskoj konkurenciji “2020 Africa in Focus” (“People/Cultures and Communities of Afrika”).

Fotografijom ste se počeli baviti prije 40 godina. Možete li nam reći nešto o toj Vašoj ideji i odluci da putujete iz Australije u Etiopiju i Indiju, u potrazi za fotografijom?  

Indiju sam počela posjećivati, prije oko 30 godina, u sklopu mog tadašnjeg, početnog biznisa. Išla sam u Indiju kao kupac njihove odjeće za moju prodavnicu na Baliju. Već u toku prve posjete, momentalno sam se zaljubila u kulturu i istoriju Indije. Iz tog razloga nastavila sam posjećivati Indiju kao fotograf i slikati. Teksture i boje Indije zovu me natrag gotovo svake godine, s izuzetkom par posljednjih godina. Kad je u pitanju Etiopija, počelo je prije 6 godina, kad sam počela učiti više o toj zemlji. Što više čitam o tome, sve više me fascinira. Čim sam je posjetila, zasijenila me njihova istorija i kulture njihovih plemena, naročito Omo Valley-a. Tradicije koje su tu bile godinama. I nastavljam da se vraćam u Etiopiju, gotovo svake godine i da širim prijateljstva sa Etiopljanima.

Cijela postavka Vaše izložbe: “Bangkok by Sweet Poppy. Vanishing Tribes of the Omo 2019.” kao i vrlo sugestivan i efektan naslov izložbe navodi me na razmišljanje. Recite nam malo više o vašem aktivizmu u tim organizacijama. 

To je počelo saradnjom sa Sweet Poppy, izlažući svoje radove u Bangkoku, završilo se divnim prijateljstvom sa Sweet Poppy. Kasnije sam od strane tih prijatelja predstavljena osnivaču CCELA organizacije i počela učiti više

o njima. Podržala sam njihovu viziju i tada sam odlučila da sudjelujem u podršci organizacije. Sponzorstva kojima se sada bavim idu kroz saradnju
sa CCELA, za Naluguru i Ephram.

“Wilderness of Safari – Photography Competition 2020” Vam dodjeljuje prvu nagradu za fotografiju “Willow” i to u konkurenciji “2020 Africa in Focus Photo Competition” (People/Culteres and Communities of Afrika). Prenesite nam, iskustva snimanja tih fotografija i impresije sa izložbe. Fotografija Willow je snimljena u toku mog boravka u Etiopiji, 2018. godine. Znala sam da je nešto posebno u toj fotografiji i dobila je mnogo pozitivnih reakcija od strane mojih prijatelja i pratilaca mog rada na Instagramu. Mada nijesam uopšte očekivala da će pobijediti u ovoj konkurenciji, kao i da će biti izdvojena kao naslovna fotografija ovogodišnjeg festivala. Beskrajno sam zahvalna na tome.

"Jednostavno volim slikati close-up portrete ljudi, kojima postižem osjećaj bliskosti publike i slikanog lika"

Zbog čega se najčešće odlučujete snimati u koordinatama 50mm Sigma objektiva?

Jednostavno volim slikati close-up portrete ljudi, kojima postižem osjećaj bliskosti publike i slikanog lika. Objektiv 50mm mi dozvolja va ovakvu kompoziciju, a isto vremeno komfornu distancu od osobe koju slikam, jer cijenim I njihov privatni prostor. Ovaj objektiv mi takođe pruža šansu za lijep fokus na osobu koju slikam, oči i fizionomiju uz odgovarajuću dubinsku oštrinu.

Još jedan veliki događaj iz 2021. godine stavlja Vas u fokus globalne scene “Monochrome Awards 2021: Portrait Winners” i izbor dvije vaše fotografije za nagrade. U pitanju je “Nature’s crown” i fotografija “Reflection”. Zapravo, cijela Vaša kolekcija Monochromatic je fascinantna. Kakav je bio vaš proces stvaranja takve originalnosti? 

Ideja za ovu kolekciju je počela mojom fascinacijom izgledom ljudi iz ovih kultura, njihovim nakitom i umjetnošću plemena. Monochromatic konceptom smo željeli staviti akcenat na sve to, kako bismo prenijeli dalje poštovanje prema originalnosti ovih plemena.

Nakon ovih pomenutih lokacija i kultura, postoji li možda interesovanje za istraživanje nekih za Vas novih prostora? 

Trenutno sam u procesu istraživanja i organizacije posjete Rabari plemena, Gujarat, Indija. Privlači me njihova kultura i tradicionalni nakit i nošnja. Smatram da će slikanje njih i predstavljanje u monohromatskom stilu biti divno. Mimo toga, kroz ono što sam pročitala i informacije određenih kontakata, shvatila sam da to pleme postaje sve manje, jer mlađe generacije ne gaje tradiciju te kulture, poput starijih. Tako da na odredjeni način se nadam da mogu ova plemena učiniti besmrtnim kroz fotografiju. Takođe sam vrlo zainteresovana za fotografisanje tradicionalne drvene jedrilice u Zanzibaru, kao i islandskih zimskih konja.

Related

Fondazione Prada: Recycling Beauty.

“Recycling Beauty” je studija u potpunosti posvećena ponovnoj upotrebi grčkih i rimskih antikviteta u post-antičkom kontekstu, od srednjeg veka do barokne ere.

MUMBAI GRAD SNOVA

Daleko od izvikanih turističkih atrakcija koje obećavaju provod i odmor, u srcu Indije nalazi se Mumbai, grad koji pruža nezaboravan provod, lekciju iz istorije i nestvaran šoping, ali i prelijepe plaže i uvid u filmski glamur. Ova metropola je ogledalo raznolikosti čitave zemlje i suprotnosti u svakoj oblasti života, ali i žila kucavica u kojoj su dobar provod i ukusna hrana zagarantovani, a odmor ovdje je privilegija.