VLADA SAVIĆ: Nesigurni vizionar , sanjar i čovek

Potrebno je stvoriti jednu magiju oko sebe, oko svoje mode, brenda, pa i same ličnosti.

VLADA SAVIĆ JE MODNI KREATOR KOJI SE IZDVOJIO SVOJOM AUTENTIČNOŠĆU, A POSEDOVATI NJEGOVE KREACIJE JE STVAR PRESTIŽA ZA MODNE SLADOKUSCE I LJUDE OD STILA. NJEGOVA MODA JE SMART FASHION .

Vaša prva asocijacija na reč fashion?

Za mene je moda mnogo više od posla. Ona je umetnost, energija, ventil, ljubav, strast, instrument za bezgraničnu sreću. Posmatrajući je u širem smislu, ona je mnogo više od garderobe – moda, odnosno moderno, odnosno trend, pokreće ceo jedan ogroman točak bez kog se ne može u potrošačkom svetu kakav danas imamo. Vrlo je jednostavno: najbolje se prodaje ono što je najmodernije.

Od kada datira vaša ljubav prema modi i kako i kada je sve počelo?

Od malih nogu sam voleo da crtam i da se kreativno izražavam na najrazličitije načine. Zanimala me je umetnost generalno i ta različitost i posebnost se uvek primećivala. Počelo je sa kreativnim radionicama, školama crtanja i slikanja, kasnije se to pretočilo u moj životni put i obrazovanje. Zapravo, kao klinac sam želeo da budem besmrtan. Da, da upravo to, a tek kad je prošlo dosta vremena i kad sam sazreo, shvatio sam na koji način je jedan mali Vlada želeo da bude besmrtan.

Opišite nam svoj stil u tri reči?

Geometrija, redefinisanje kroja kroz geometriju, color blocking i ženstvenost.

Opišite nam Vladu u tri reči?

Nesigurni vizionar, sanjar i čovek.

Opišite nam svoju prvu kolekciju i šta danas mislite o njoj?

Sećam se velike treme koju sam imao i ogromne odgovornosti koju sam osećao. Zapravo, bio sam svestan da postavljam temelje svoje estetike i da će me javnost percipirati po tome šta će prvi put videti od mene. Tako se i desilo i vrlo sam ponosan na tu svoju kolekciju i način na koji su ljudi reagovali i kako sam se pozicionirao u startu. U to vreme napustio sam veliku firmu, rodio se Todor i sve je nekako počinjalo iz početka, sa mnogo neizvesnosti i odgovornosti, ali i sa velikom ljubavlju, pa je zato verovatno i uspelo.

Koliko je FPU uticao na vaš modni rukopis?

Mnogo, jer su tih pet godina, koliko su u moje vreme trajale studije, razvile moj umetnički senzibilitet i likovnost. To je škola koja brusi talenat i na pravi način utiče na razvijanje umetničkih i estetskih vrednosti, naravno, ukoliko ste dovoljno otvoreni i spremani da ih primite i razvijate. Iako nema dovoljno neophodne prakse i praktičnih vežbi, ipak danas, posle toliko godina, mogu da kažem da sve te tehničke stvari možete da savladate i naučite kroz praksu, i to u najkraćem roku, ali senzibilitet i likovnost ne može razviti nijedan posao u industriji jer prosto nema alate za to. Zato mislim da je važno za svakog dizajnera ili umetnika da odabere adekvatnu školu koja će mu pomoći da razvije svoj talenat.

Za koje sve modne kompanije ste radili i kakvo je vaše iskustvo?

Moja karijera dizajnera posle završenog fakulteta počela je u tekstilnoj industriji, u modnoj kući Zekstra, a kasnije u Tiffaniju, koji je u velikoj meri uticao da sazrim kao dizajner. To je dragoceno iskustvo koje mi je mnogo pomoglo u u sagledavanju mode i biznisa iz za mene jednog potpuno novog ugla. Jednostavno, savladao sam sve postupke i naučio ko je sve uključen u jedan veliki sistem „od belog parčeta papira do finalnog proizvoda“. Ta praksa i rad u velikom timu, gde se tvoj rad meri samo količinom prodatih artikala, naučio me je da je zapravo najveći kreator na svetu tržište i da si ti onoliko dobar dizajner koliko uspeš da prodaš. To je činjenica koja je vrlo surova, ali potpuno tačna, to vam je ono „svaki fudbaler je dobar dok daje golove“, prosto je tako i to važi svuda u svetu. Čitajući biografije velikih stranih dizajnera uvideo sam da su skoro svi oni karijere počeli u manjim ili većim brendovima, potpuno anonimni, i tako stvarali dragoceno iskustvo, posle kog su bili spremni za osnivanje sopstvene etikete. Priželjkivao sam taj put i on mi se i desio.

Kao modni dizajner, koliko imate uticaja na stil odevanja svojih ukućana, supruge i dece?

Sigurno da uticaj postoji, ali on nije presudan i ne opterećujem se previše time. Ta naša sinergija nas prati kroz sve sfere života, pa i kroz modu, hteli mi ili ne, svakodnevno utičemo jedni na druge. Vrlo sam racionalan i privatno zaista ne stavljam modu na prvo mesto, naročito je ne namećem deci. Imaju poneki kvalitetan komad garderobe, ali na kraju ih puštam da budu slobodna, da se igraju i da imaju pravo detinjstvo, a ne da budu mali manekeni.

Opišite nam jedan svoj radni dan.

On u mnogome zavisi od poslovnih obaveza, koje je neophodno uklopiti sa obavezama na privatnom planu. Ljudi često misle da dizajneri po ceo dan samo crtaju u svom ateljeu, ali realnost skoro nikada nije takva. Imam sreću da kao freelancer radim više poslova paralelno i to mi daje potpunu slobodu, koja mi je kao umetniku neophodna. Najviše volim da dan počnem nekom svojom ustaljenom rutinom, koja se nastavlja isplaniranim poslovnim obavezama, a onda da dan završim u krugu porodice – to mu dođe kao neki savršen dan.

Veoma ste aktivni na Instagramu i imate više profilnih stranica, gde je lični profil Vlada_Ljuba možda najinteresantnija i sa mnogo sadržaja. Mnogima služite kao inspiracija i pratiocima se dopada vaš lifestyle. Kako uspevate da sinhronizujete ukućane da uvek budu vedri ispred objektiva ili ste takvi prirodno?

Naš Instagram nalog Vlada_Ljuba pokrenut je slučajno, kao jedan sasvim običan privatni profil, koji je vrlo brzo naišao na dobar odziv i veliko interesovanje. Instagram kao najpopularnija društvena mreža zapravo kreira nerealnost i bazira se isključivo na vizuelnom, ali mi se trudimo da kolko-tolko predstavimo realnost, ono što zapravo živimo i kako se osećamo, da kreiramo svet bez mnogo ulepšavanja i sa postovima koji uvek oslikavaju ono što nas trenutno inspiriše i okupira. Ljudima je to postalo mesto za inspiraciju i kreativne ideje koje su dostupne, mesto gde se oseća pozitivna energija i to je valjda mala tajna našeg uspeha, iako sebe ne smatramo blogerima.

Prepoznajete li u svojoj deci buduće umetnike ili nešto drugo?

Iskreno, ne naročito. Kao roditelji se trudimo da što više vremena provodimo zajedno, da uživamo u igri, učenju, u nekim kreativnim stvarima i da što više vremena provodimo u prirodi. Ne opterećujemo se baš ozbiljnim stvarima, oni čak ne idu ni u jednu školicu, puštamo ih da se igraju, da budu deca i da imaju detinjstvo. Čime god da se bave, svakako će imati našu podršku.

Koliko pratite svetsku modnu scenu i koga biste izdvojili kao nekog ko je uticao na revoluciju u modi?

Praćenje mode je za mene sastavni deo mog bića i deo posla. Kada počne modni karavan zvani Fashion Week, ja sam gotovo svakodnevno na društvenim mrežama i livestreamu kako bih pratio revije uživo. Obožavam da vidim ko je šta uradio, kako su dizajneri razmišljali o novoj sezoni. Tenutno mi je u fokusu brend Vetements, fenomen koji je zauvek promenio tok modne industrije okrenuvši svet naopačke i stvorivši celu jednu generaciju koja je počela da nosi street wear. Oni su zapravo uzeli modu siromašnih i pretvorili je u luksuz. Praktično su repozicionirali komade koji su svima poznati, dajući im novi diskurs i prodajući ih modnom svetu kao „novo“, jer šta je duks sa Kate Winslet i Leonardom DiCaprijem nego model koji se mogao naći na svakoj tezgi na ulici. Revolucija ili sprdnja – to je ono oko čega se polemiše u svetskim modnim krugovima. Urednici su to nazivali liberalizacijom mode, a drugi prodavanjem magle za velike novce. Tako smo došli do toga da obična žuta majica sa natpisom DHL, koja izgleda kao reklamna majica, košta 400 evra. Magla, dobra fora, bunt, umetnost – šta god da je, uspelo im je.

Da li se u Srbiji isplati baviti se modom?

Ljubav se uvek isplati. Ja se modom bavim sa različitih aspekata i to nije samo dizajnerski posao. Urednik sam mode u jednim novinama, gostujući predavač u modnim školama, radim kao stilista na različitim projektima i već nekoliko godina sam bajer jednog domaćeg brenda. S jedne strane, to mi pomaže da modni biznis posmatram sa različitih strana, a s druge, svi ti poslovi oduzimaju veliku energiju koja mi je neophodna za razvijanje sopstvenog brenda, što za mene nekad nije dobro. To su glavni razlozi zbog kojih me nema više na domaćoj sceni.

Da li vam se desio neki kiks otkako se bavite poslom modnog dizajnera?

Moje dileme se uvek odnose na dve stvari. Prva je stalno preispitivanje sebe, da li se kao dizajner razvijam u dobrom pravcu i kuda ide moja moda, kao i to večito balansiranje između autorskog i komercijalnog momenta u kolekcijama. Druga je sâm rad u radionici sa konstruktorima i šivačima jer ta komunikacija je osnova i odatle sve kreće. Tada najviše dolazi do grešaka jer u tom procesu niste sami, pa je komunikacija i prenošenje i razvijanje ideje ključna stvar. Ali i te greške su deo kreativnog procesa i one nekada dovode do još boljih rezultata.

Da li ste razmišljali da kreirate dečju ili mušku modnu liniju?

Iskreno ne, muška moda me nikada nije dovoljno interesovala da bih joj se posvetio, kao ni dečja. Moda globalno postoji zbog žena, ceo modni svet i trendovi se vrte oko njih, iako ih uglavnom prave i kreiraju muškarci.

Na kom projektu trenutno radite i šta je u fokusu ovog leta?

Moja energija i misli su trenutno na više različitih projekata, što zapravo nekada i nije dobro jer se fokus stalno menja. Radim na wedding kolekciji vrlo dugo i već kasnim sa izradom, tako da ne znam tačan tajming prezentacije. Uporedo razmišljam i o svojoj prêt-à-porter liniji i kolekciji aksesoara, koje već dugo planiram, ali sa nama dizajnerima je uvek tako – ideje se stalno motaju po glavi i neke zauvek ostanu samo na papiru. Kod mene je to često slučaj.

Šta je danas sve potrebno za dobru prezentaciju kolekcije i plasiranje na tržištu?

U današnje vreme potrebno je sklopiti jedan veliki mozaik, od prezentacije na društvenim mrežama, koje su postale medij kojim se najbrže i najlakše stiže do ciljne grupe, do ličnosti iz javnog života i blogerki koje nose stvari, tu su i modni časopisi, itervjui, editorijali, kao i neophodan faktor sreće. Zapravo, potrebno je stvoriti magiju oko sebe, oko svoje mode, brenda, pa i same ličnosti. Ja za svaku svoju kolekciju prvo uradim lookbook i to je prvi korak u komunikaciji sa publikom. Ono što mi je posebno interesantno danas, jeste da revije više nisu presudne u modnoj prezentaciji kao što je to u inostranstvu – prosto, revija više nije presudna za uspeh na ovim prostorima.

Šta biste poručili mladima koji žele da slede vaš put?

Da se usavršavaju, da razvijaju svoju estetiku i da vredno rade kako bi jednog dana imali dovoljno znanja da stvore sopstveni modni univerzum koji će biti nezavisan od bilo kog drugog već postojećeg. To je ono što sam uvek govorio studentima dok sam bio profesor na jednoj privatnoj modnoj akademiji. To jeste najteže u modi, ali je i najveća vrednost, samo tako možete postići uspeh. Ako dobro pogledate bilo koji veliki uspešan brend u svetu, shvatićete koliko je zapravo jak i prepoznatljiv njihov vizuelni identitet, ma koliko on bio blizak ili ne vašem ličnom ukusu.

Koji je vaš neostvaren san ili su vam se svi snovi već ostvarili?

Naravno da nisu, jer šta je život bez snova. Oni se sada odnose na porodicu i postizanje nekog životonog balansa i sreće.

Recite nam nešto bliže o svojoj prodavnici KIDS ROOM Concept?

KIDS ROOM Concept je porodični projekat iza kog stoje dve mlade porodice sa četvoro dece. Osnovali smo je sa idejom da deci i roditeljima ponudimo kvalitetniji, kreativniji i edukativniji program igračaka i dekora za dečje sobe dizajniran tako da u potpunosti odgovori na sve potrebe savremenih roditelja i njihovih mališana. Ideja je nastala kada smo postali roditelji i kada smo poželeli da naša deca odrastaju uz kreativne, lepo dizajnirane drvene igračke koje će doprineti njihovom razvoju, buditi maštu i podsticati njihovu kreativnost, a takvog programa kod nas gotovo da nije bilo. Na isti problem smo naišli i kada smo za njih hteli moderno dizajniranu sobu i sitnice koje će ulepšati našu svakodnevnicu. Tako je počeo naš dug put traganja, isprobavanja i poručivanja svih tih evropskih brendova čije su sitnice bojile naš zajednički svet roditeljstva. Zato smo osetili potrebu da kao roditelji, a ne kao biznismeni, podelimo sa drugima ceo jedan kreativni svet koji smo otkrili na tom našem putu traganja. Tako je nastao multi-brand concept store, koji trenutno ima neke od najpoznatijh evropskih brendova.

Related