Uoči 25. modnog događaja “GP COUNTOUR Fashion Connection” u organizaciji modne agencije “Mondaine Models” , koji se nakon dve pandemijske godine vraća u Podgoricu , modni dizajner Igor Todorović za Fashion Mood govori o novoj kolekciji “VIgor” koju će premijerno predstaviti u Crnoj Gori, o modnim trendovima , svom poimanju mode i vremenu u kome živimo.
U jednom intervjuu ste rekli
da moda ide u korak sa tehnologijom. Kada je riječ
o vremenu u kojem živimo (govorimo o pandemiji, ratu, svemirskom turizmu, borbi
za osnovna prava, ekološkom aktivizmu, inflaciji…), šta Vaša nova kolekcija prati? Da li ste, i ako da, koliko izašli iz svoje zone komfora?
Moda uvijek mora da prati i osluškuje svijet oko sebe. To je i njena prednost a nerijetko je i kazna. No, defitivno da je tehnologija vjeran saputnik mode i oduvijek važan činilac u njenom razvoju, proizvodnji pa i komunikaciji…Vrijeme koje živimo je za modu vrijeme preispitivanja i reinvencija. Najprije, period koji je duboko pogodio modnu industriju bila je pandemija, koja je ukinula neke osnovne činioce modnog djelovanja a to su povodi i prilike. Naime, zatvoreni i otuđeni nijesmo imali volje niti potrebe da se bavimo modom na uobičajen način, zatim sve što ste naveli, obojilo je modu na raznolike načine i dovelo je, definitivno, u neke nove pozicije. Najnovija kolekcija VIGOR prati taj trag nove komunikacije i odgovornosti koje nam nosi vrijeme u kome živimo. Primarno je okrenuta kvalitetu i trajnosti, što je neka, da tako kažem, i politika brenda koji nosi moje ime. To je ono što ću uvijek stavljati u fokus.
Kada je riječ o novoj kolekciji, koliko dugo ste radili na njoj, koji materijali i boje dominiraju i
kome je namijenjena?
Kolekcija je namijenjena onima koji u njoj prepoznaju svoju estetiku, ali i etiku prema odijevanju. Potpuno je danas neprimjereno, po mom mišljenju, nametati određena pravila, jer i trendovi više nijesu stavljeni u kontekst u kome su nekada bili.
Izuzimam ipak iz toga neke protokolarne ili formalne prilike koje to i jesu zarad kanona koji ne podrazumijevaju spontanosti. Jer, moram da kažem da spontanost u poimanju mode i nije baš uvijek dobra odluka. U najnovijoj kolekciji dominiraju svile, kojima sam odan i koje imaju taj element kvaliteta i trajnosti, postoji krepa, krzna i još mnogo toga.Ono što me je posebno radovalo je saradnja sa mojim dugogodišnjim prijateljima ,,ERCEGOVAC hat” na šeširima, koji su takođe rađeni u duhu decenijskog zanatskog nasljeđa tog brenda. Ono što je novo je igra nekim elementima koje do sada nijesmo koristili, ali ostavljam malo neizvjesnosti i publici da to prepozna i usvoji. Kolekcija je stvarana u nekom standarnom ritmu tima Atelje Igor Todorović, koji uvijek dokaže da je rad povezan sa entuzijazmom i velikom radošću, da se kolekcija radi i stvara kao neka nova priča i hvala mom timu na tome. Tako da na vrijeme često i zaboravimo radeći na novim komadima.
Da li ste jedan od onih koji su ,,gladni za stvaranjem”, jer nikada ne stajete? Dizajnirate, stilizujete, bili ste zaduženi za Fashion TV za Balkan, učesnik modnih rijaliti emisija i ako nastavimo sa nabrajanjem, otići ćemo unedogled.
Stvaranje je jedan stalni proces i
zadovoljstvo leži u završenim ili ostvarenim planovima. Naime, ja jesam sklon tome da stalno nalazim sebi obaveza, jer je to vjerovatno neki stalni impuls za novim ciljevima. Nijesam od onih koji svoj posao gledaju kao obavezu, već više kao neku misiju. Koliko je ta misija značajna, manje je važno od toga koliko je meni lično važna neka priča u koju se upustim. S druge strane, to je stalan ciklus kretanja i promjene, tako da u tom smislu na sve to gledam kao na privilegiju života stvaraoca, a ne posmatrača.
Iza mene je mnogo različitih poslova ili zadataka u modnim, ali i u umjetničkim okvirima, i veoma sam zahvalan na prilici da se u njima oprobam. Sve je to dio nekog mog identiteta koji mi pomaže da neke stvari gledam ili vidim drugačije. Ali, da ne odemo u nedogled sa mojim odgovorom, mislim da je iskustvo veoma važno, i to svako, čak i neko za koje nijeste sigurni da vam je u tom trenutku potrebno, jer jedino se u iskustva na kraju možemo pouzdati.
U kom trenutku ste znali da ćete se baviti modom, da će to biti Vaš životni poziv? Da li ste kao dječak davali značaj odjeći, kako bi nešto trebalo da izgleda i šta je najbolje sa nečim uklopiti? Da li Vaša kćerka od Vas traži modni savjet?
Dosta kasno, rekao bih, uzme li se u obzir da je grafika bila moj primarni izbor kada sam upisivao srednju dizajnersku školu u Beogradu. Kao mali veoma sam dugo crtao enterijere i eksterijere, činilo se da je arhitektura bliža nekom mom senzibilitetu, ali kućni prijatelj moje porodice, slikar Miloš Gvozdenović, tada me je na osnovu tih mojih crteža i mape koju je gledao i pripremao me za upis, usmjerio na grafiku i na tome sam mu uvijek zahvalan, jer bez obzira na to što se od vremena studija time ne bavim, i dalje se ponekad miješam u tu disciplinu i u mom poslu.
Sticaj okolnosti je htio da odem u Italiju, upišem fantastič- nu školu sa nepunih 21 godinu, upoznam velika modna imena i shvatim koliko je to jedno veliko i zanimljivo stvaralačko područje.
Kada je riječ o mom odijevanju, odrastao sam u porodici u kojoj se uvijek vodilo računa o oblačenju, mnogo putovalo, ali ja nijesam u tom uzrastu pridavao tome toliki značaj da bi to bila naznaka da je moda moje opredjeljenje. Moda će tek po završenoj akademiji postati dio mene i to, prije svega, vokacijski ali nikad manifestaciono. Možda je tajna baš u tome što nije bila pri- marna i jedina disciplina u umjetnosti koja me interesuje. Što se moje kćerke tiče, ona je svoja i tako treba da bude, jer ja joj nikad neću biti stilista, već zauvijek i sa najvećom ljubavlju njen tata. Mi imamo divan odnos po pitanju njenih izbora koji nije ograničavajući, već je iskustveni i njen, ja sam tu kao podrška iz bekstejdža, ako zatraži neku pomoć ili da se zajedno smijemo nekom izboru za koji i sama shvati da nije pravi. Inače je u sjajnim odnosima sa ljudima koji čine tim Atelje Igor Todorović, pa kada se udruže, ja sam na kraju samo posmatrač.
Da li svakoj ženi pristaju Vaši modeli? Da li se dešava, npr. da žena obuče haljinu i srećna je u njoj a Vi joj ipak kažete da nije odgovarajuća za nju jer postoji neki detalj koji morate da popravite i tek onda možete da joj je prodate. Ono što želim da pitam je, da li je bitnije da klijent bude zadovoljan ili Igor u smislu perfektnosti?
Pristaju najbolje uvijek, onoj ženi koja je stilski u tim modelima najprije ona, a ne moj autorski potpis na haljini. Ono što je svakako i način rada u ateljeu je uvijek razgovor i razumjevanje svakog našeg klijenta. To je rad koji nije nametanje nekog stila, niti izlaženje iz onoga što bih nazvao ,,zona poznatog” kod svakog od naših klijenata. Kada za nekog radite po mjeri, to znači da morate da budete odgovorni, a ne nametljivi. Klijent je uvijek zadovoljan ako ja jesam, nekako na kraju uvijek tako bude.
To je formula koja daje rezultate svakako, jer u dijalogu je važno učešće oba sagovornika, u suprotnom je to monolog. Najbolji rezultat je onaj da pomjerimo granice u estetikama a da nakon toga od klijenata dobijemo potvrdu da smo učinili pravu stvar.
Koliko su se mladi ljudi promijenili? Da li su uniformisani ili se trude da se istaknu u masi? Koliko je, zapravo, to teško danas uraditi?
Promjena je konstantna stvar i samo je ona pokretač i u modi. Mladi ljudi donose novine, inovacije i prepoznaju nagovještaje nekih smjerova kada je moda u pitanju. Naravno da su podložni globalnoj modnoj slici, jer je to potpuno normalno da imaju potrebu da pripadaju nekim krugovima, bili oni estetski ili neki drugi. Opet potcrtavam da je iskustvo tu podjednako važno da bismo prepoznali ili uvidjeli neke greške. Često nam se čini da nijesu dovoljno ,,hrabri” ili da su uniformisani, ali ne treba ih osuđivati, treba ih usmjeravati. Ono što je primarno važno je da budu svoji, jer svaka druga opcija je da budu klon. To nije lak put i podrazumijeva više socijalnih nego stilskih prepreka. Ipak, ohrabruju pojedinci koji su onaj trag novog i inovativnog i treba ih podržati.
To ne podrazumijeva, ipak, da je inovacija nešto što nije primjereno ili adekvatno godinama, ili mogućnostima koje imaju. Dakle, put koji prelaze nije lak li nije nedostižan.
Da li imate ,,modnu mantru” koju sebi ponavljate iz dana u dan?
Da budem iskren, nemam neku mantru. Ipak vjerujem da je najvažnije stvarati, a to se dešava svakodnevno i sa mnogo entuzijazma, zajedno sa ljudima koji čine Atelje Igor Todorović.
Autor : Aleksandra Nedić
FURNE ONE – INSIDE AMATO COUTURE
Intervju sa dizajnerom FUrne Oneom , osnivačem brenda Amato Couture Dubai
KATARINA ZLAJIĆ POSLE VOGUEA U UDŽBENICIMA ZA LIKOVNU KULTURU
Nakon što je pre svega nekoliko godina magazin Vogue uvrstio u top 20 najboljih dizajnera nakita , Katarina Zlajić ušla je u udžbenike za likovnu kulturu u kojima je mladima predstavljen njen kreativni rad.
